Početkom 80-ih godina XX. soljeća, nakon prevage konceptualne i intelektualne struje, u vrijeme propitivanja opstojnosti slikarstva i zazivanja njegova kraja, javlja se obnova i uzlet slikarskih tema i tehnika, vizualnih prikaza i individualizma, poznat pod nazivom Nova slika. Raul Perčić likovno je stasao u 2. polovici 80-ih, kada su se na globalnoj umjetničkoj sceni još uvijek snažno osjećali ti procesi. U tom prvom zamahu i traženju vlastitog umjetničkog izričaja, ostvario je niz apstraktnih slikarskih ciklusa u ekspresivnoj maniri, nošen snažnim porivom da nekontroliranom gestom izrazi vlastita unutarnja stanja. Nastupa gotovo dvadesetogodišnji prekid, uvjetovan prevagom drugih profesionalnih aktivnosti.
Ponovni povratak predanom slikanju dogodio se 2014. godine. Ono što se je u tom dugotrajnom periodu apstinencije od slikanja sedimentiralo, odrazit će se na novonastalu eruptivnu, gotovo egzistencijalističku potrebu za slikanjem, o čemu svjedoči veliki broj ostvarenih slikarskih ciklusa u kratkom vremenskom periodu, kao i lakoća stvaranja. Slikara doživljavamo u krajnostima: ili posve apstinira od slikanja, ili mu je slikanje životni imperativ, kojemu se beskompromisno predaje.
Novi radovi pokazuju posve novu slikarsku poetiku. Umjesto dotadašnje apstrakcije ekspresivnog poteza i slikarstva nekontroliranog eruptivnog naboja, slikar sada pažljivo gradi elemente forme pa nastaje strogo geometrijsko strukturirano polje slike. Radovi koji označavaju prijelaz u posvemašnji svijet geometrije, pokazuju dvojaki pristup rješavanju slikarskih problema. Na platno nanosi osnovnu boju nanesenu u vertikalnim linijskim poljima, a na neutralnu pozadinu brzim potezima nanosi vibrirajući slikani sloj naglašenog rukopisa, gotovo u maniri akcionog slikarstva. Sljedeća faza donosi daljnju kontrolu površine slike, koju oslobađa referencijalnosti i autorskog rukopisa. Pažljivo uravnoteženi elementi kompozicije stvaraju vibrirajuće polje, koje svojom hipnotičkom snagom izaziva promjenjive i nestalne optičke slike naglašenih prostornih odnosa. Monokromne ili pak u rasterima čiste boje, kompozicije su pomno komponirane i kontrolirane. Svođenje polja slike na jednostavne geometrijske oblike (kvadrat, trokut, pravokutnik, krug…), strukturiranje linearnih elemenata koji stvaraju dinamične optičke slike, naslijeđe su i reinterpretacija modernističkog slikarstva koje pronalazimo u djelima umjetnika okupljenih oko grupe EXAT 51, a kasnije u djelima umjetnika op-arta i Novih tendencija, koji su svoje uzore pronalazili u avangardnim pokretima suprematizma, konstruktivizma i Bauhausa. Lišeni potrebe za društvenom preobrazbom i utopijskim modernističkim idejama o promjeni čovjeka i društva, Perčićevi su slikarski ciklusi čisti formalni uradci sukladni današnjem postmodernom stanju nastali kao posljedica uživanja u slikanju.
Nataša Ivančević